Zaista se djela vrednuju prema namjerama
Prenosi se od vođe pravovjernih, Omera ibnul Hattaba, Allah njime bio zadovoljan, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ”Doista se djela vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, ona je, uistinu, radi Allaha i Njegovog Poslanika, a ko učini hidžru kako bi stekao ovosvjetsku korist, ili radi žene kojom se želi oženiti, njegova je hidžra radi onoga zbog čega je čini.” Bilježi Buharija.
Propisi koji se izvlače iz hadisa su sljedeći:
- Namjera ili odluka (ar. nijjet) je uslov za sve ibadete (obredoslovlja) i za djelo bez ispravnog nijjeta čovjek neće biti nagrađen.
- Svako korisno i dobro djelo, uz prisustvo ispravnog nijjeta-odluke, postaje ibadet.
- Kada osoba odluči da uradi neko dobro djelo pa je nešto spriječi u tome, kao što je bolest ili smrt, biće nagrađena za to, na što upućuju mnogi šerijatski tekstovi.
- Dvije su vrste pretvaranja: prva je da osoba svojim dobrim djelima želi zadovoljstvo drugih, a druga je da želi zadovoljstvo i ljudi i Gospodara ljudi.
- Ako osoba bude radila dozvoljena djela kao što su jelo, piće, spavanje, odmaranje, sa nijetom (namjerom) da budu ibadeti i bogobojaznost, uistinu će biti nagrađena za sva ta djela.
- Osoba treba da se trudi da čini hidžru stalno, u smislu da napušta grijehe, da napušta ljude koji pozivaju griješenju kao i mjesta na kojima se čine grijesi.
- Mjesto namjere (nijjeta) je u srcu i nije obavezno izgovaranje riječima (jezikom), što je jednoglasno mišljenje svih islamskih učenjaka. Štaviše, izgovaranje nijjeta riječima je zabranjeno i praksa koju treba ostaviti jer je to novotarija. Izgovaranje nijjeta nije bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba, radijallahu anhum, niti praksa prvih generacija, koji su nas pretekli u svim vidovima dobročinstva.
Preveo:
Mr. Ferid Aljović
Komentariši